Dobrodošli

Rudolf Zbašnik

Poštovani posjetitelji,

otvaranjem ove stranice, uvijek ste dobrodošli kao čitatelji ove stranice, koju posvećujem povodom godišnjice sjećanja na desetoricu streljanih Erženjana u odmazdi Talijanske vojske, nakon izvršenog partizanskog napada na njihove vojnike 19. Travnja 1942 g. u Tatinskoj Dragi. Gledajući ovaj spomenik u meni uvijek naviru teška sjećanja na početak tih strašnih dana fašističke odmazde nad civilnim stanovništvom u mjestima i selima Čabarskog kraja.

 

Spomenik desetorici streljanih Erženjana u Tatinskoj Dragi

Spomenik desetorici streljanih Erženjana u Tatinskoj Dragi

Pročitaj više o čabarskim žrtvama fašizma

DJETINSTVO U ČABARSKOM KRAJU

Među prvim sjećanjima na moje djetinstvo, počinje u proljeće 1942. godine, kad sam doživio najstrašniji dan koji se dogodio u malom selu Erženi, čin teške odmazde Talijanskih fašista crnokošuljaša na mirne i radišne ljude, koji nisu ništa zgriješili. Toga dana selo Erženi je postalo “Dolina plača” ispunjena ženskim i dječjim suzama. Žene nisu vjerovale da se može dogoditi ono najgore. Uvjerile su se da se dogodilo najgore, kad sam stajao s njima u špaliru na Pargu, gdje je volovska zaprega stajala natovarenim mrtvim tijelima pokrivenih ceradom, naših najmilijih, ubijenih u Tatinskoj Dragi. Po mom sjećanju jednog dana, bio sam s ocem u posjeti kod susjeda. Došla nam je majka reći da oca traži talijanska fašistička vojska u crnim košuljama pod prijetnjom; ako neće doći otac, da će nas sve postreljati. Sjećam se kad smo pogledali kroz prozor i vidjeli na Spalavini veliki broj naoružanih vojnika sa sivim kacigama na glavi, kako opkoljuju Eržene. Nije bilo drugo nego poći kući, koja se nalazila na Spalavini. Tog dana bio sam posljedni put u zagrljaju svoga oca, kojega su zajedno s ostalim muškarcima iz sela Erženi odveli u Tatinsku Dragu, a nas protjerali iz naših kuća, koje su počeli paliti, a zatim nas nagurali kao stoku na kamione i odvezli u Čabar na sakupljalište za prisilnu internaciju u logore. Zbog snalažljivosti i hrabrosti moje majke, koja je iskoristila povoljan trenutak, pobjegli smo s kamiona, i sakrili se uz pomoć moje tete u njezinu kuću, koja se nalazila na mostiću u Loki Čabar, čiji stanovnici nisu bili obuhvaćeni odmazdom fašista. Majku je teta sakrila u podkrovlju, a za mene je govorila fašistima da sam njezino dijete kako bi me ostavili na miru, s ostalom djecom iz Čabra. Zahvaljujući teti bili smo spašeni, jer konvoj za logore je otišao bez nas. Kapitulaciju Italije dočekali smo kod druge tete, koja je živjela u kući preko rijeke Čabranke, a poslije kapitulacije Italije vratili smo se u prazne, nerazrušene i derutne kuće u Pargu s bakom i ostalim rođacima, koji su se vratili iz logora, živi, umorni, izgladnjeli i bolesni. Kako im je bilo u logorima najbolje govore svjedoci toga vremena.

Pročitaj više o djetinjstvima

gdfgd

Komemoracija streljanim Erženjanima na groblju u Čabru na kojoj su prisutne udovice i majke svoje ubijene djece

DJETINJSTVO U ERŽENIMA, PARGU I GORAČIMA

Moje rano djetinstvo sam provodio u Erženima, na Pargu i u Goračima. S obzirom da nam je kuća u Erženima bila zapaljena, a majka sama nije ju mogla obnoviti bez muške ruke, živjeli smo u kući s bakom i u kući tete na Pargu. Hranili smo se zajedno s rođacima i radili na obrađivanju zemlje na Spalavini. Stariji brat je radio na poslovima prema potrebi službe, kao prosvjetni radnik u posljeratnom razdoblju. Kratko vrijeme smo živjeli i u školi Gorači (Majer), s mojim starijim bratom, koji je radio kao učitelj u školi u kojoj sam počeo pohađati prvi razred osnovne škole. U desetoj godini moga života (1949.), prodali smo Spalavinu i otišli s bratom iz Čabarskog kraja. Uz pomoć brata nastavio sam školovanje, a nakon pet godina upisao sam srednju školu u Zagrebu, gdje sam i završio elektrotehnički fakultetet 1963. Svake školske ferije sam provodio jedan ili dva mjeseca kod moje tete na Pargu, gdje sam provodio najljepše dane s mojim rođacima i prijateljima mojeg djetinstva.

Uistinu je lijepo pokraj Parga u “Žulehu”,
i lijepo je u “Kotlu” i u “Girenom lazu”.
Još je ljepše u Margaretinoj dolini,
na Markovom, kod Erženi
i pod lipom na “SPALAVINI”.

Andrija Zbašnik

Pročitaj više o Pargu

Život familije Zbašnik u Erženima s dva sina bio je vrlo težak. Na veliku žalost najstariji je sin umro u petoj godini života, a drugog sina su roditelji poslali na školovanje, gdje je završio klasičnu gimnaziju. Po završetku klasične gimnazije otišao je u partizane gdje je bio do završetka Drugog svjetskog rata. Prije početka Drugog svjetskog rata i u drugim familijama ovoga kraja život nije bio mnogo bolji niti lošiji. Neplodna zemlja, nepodobna klima za usjeve i mala obradiva površina plodne zemlje, nisu bili uvjeti za povoljniji
život. Zato su kao šumski radnici mnogi otišli, a s njima i moji roditetelji zarađivati u Francusku. Vratili su se 1939. godine s djetetom od devet mjeseci.

Slika Milana i Antonije na radu u Francuskoj 1938. godine

Slika Milana i Antonije na radu u Francuskoj 1938. godine

Pročitaj više o životu u prošlosti


Pogled na selo Erženi na Google Maps

Opis stanovništva iz prošlosti Eržena, koje su se vodili pod Čabarskim Goračima izdvojen je iz knjige “Gorači-Gerjansku”, napisanom na jeziku čabarskog kraja.

Pročitaj više o Erženima

ČABARSKI KRAJ

Spjev o Petru Klepcu opisuje :
Lijep kraj za oko, a težak za ruke,
Priskrbiti kruha velike su muke.
Čovjek mora truda dvaput više dati,
Da mu škrta zemlja mali dio vrati.

Pročitaj više o Goračima

POVIJEST ČABARSKOG KRAJA

Tragovi predaka naše rodne goranske grude oduvijek su me duboko zaokupljali. Omogućili su mi spoznaju drevnih čabarskih vremena. Ruševine nekadašnjih nastambi, napušteni i zarasli putevi, stare fotografije, mnogobrojni zapisi, svjedočanstva živih i ostavštine vrijednih ruku nadahnuli su me da crtežom i riječju pokoljenjima ostavim u nasljedstvo vrijednosti našeg blaga. Budete li jednom zaželjeli mislima prošetati kroz povijest našeg kraja, nudim vam ovo djelo u kojem se na svoj način, bez izrazitijeg kronološkog reda, posvećujem voljenom sadržaju.

Andrija Zbašnik

Pročitaj više o povijesti čabarskog kraja

GOVOR U ČABRANSKOM KRAJU

Gotovo svako mjestašce ima govor za nijansu drugačiji od govora susjednih naselja. Razlike su tako male da ih samo domaći ljudi primjećuju. Između udaljenijih mjesta razlike su ipak veće. Pojedinci koji su proučavali naš govor razvrstali su ga na nekoliko govornih tipova. Spominje se kao poseban govor gerovski i čabarski, pa prezidanski.

Pročitaj više o govoru u čabarskom kraju

DRUŽENJE FAMILIJA ZBAŠNIK U ERŽENIMA, SVIBANJ 1998

Druženju su prisustvovale familije:
Zbašnik Miroslava:
Anton Zbašnik, Josip Zbašnik, Slavica Erent, Slavko Zbašnik, Franjo Zbašnik

Zbašnik Josipa:
Branka Volf, Željko Zbašnik, Vitomir Zbašnik

Zbašnik Marije:
Blaženka Dubrović, Bosiljka Tominović i Marija Kovačić

Zbašnik Zorke: Ivica Drobnič

Zbašnik Mihovila (Milana): Rudolf Zbašnik

Pogledaj više o druženju

Spomen baština čabarskog kraja

Ovom stranicom sam htio pokazati da cijenim ljude, koji na svoj način poštuju sebe, ljude oko sebe i okolinu, koji svojim toplim riječima i svojim stvaralaštvom oplemenjuju sredinu u kojoj žive. U svojim djelima izazivaju u meni kao čitatelju divljenje i ponos što pripadam generaciji iz našeg djetinstva. Sjećanja na naša djetinstva su tužna, ali ima i sjećanja na lijepe i sretne trenutke koje smo provodili. Kroz knjige koje sam virtualno pripremio može čitatelj upoznati kulturu, rad i život ljudi u čabarskom kraju. Nadam se da će u čitatelju izazvati divljenje prema autorima njihovih knjiga, koje oslikavaju zapažanja, kako se treba čuvati baština čabarskog kraja.

Zahvaljujem autorima knjiga; g. Slavku Malnaru i g. Andriji Zbašnik, jer bez njihovih knjiga ova stranica ne bi nikada osvanula u mojim sjećanjima u želji sačuvanja života od zaborava ovog kraja.

Autor stranice